Održana panel-diskusija „Uloga država članica u procesu pregovora o članstvu – igra mačke i miša?“

Beograd, 6. jun – Uloga država članica u procesu pregovora o članstvu u EU postaje sve izraženija, a čitav proces se naizgled može blokirati pa i sasvim obustaviti ukoliko se sporna pitanja ne razreše bilateralnim putem, zaključak je panel-diskusije „Uloga država članica u procesu pregovora o članstvu: Igra mačke i miša“, u organizaciji Centra za evropske politike i European Policy Centre (EPC) iz Brisela.

Temu su otvorili šefica Pregovaračkog tima za vođenje pregovora o pristupanju Republike Srbije EU Tanja Miščević, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i bivši savetnik predsednika Hrvatske Dejan Jović, viša analitičarka u EPC Korina Stratulat, kao i direktor Centra za evropske politike Nebojša Lazarević. Diskusiju su potom otvorili Srđan Majstorović, zamenik direktora Kancelarije za evropske integracije, Sonja Stojanović Gajić, direktorka Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i Andrej Horvat, vođa projekta u Nemačkoj organizaciji za međunarodnu saradnju (GIZ).

Tanja Miščević je istakla da je uloga država članica, kontrolna i faktička, rasla kako se povećavao broj pravnih tekovina, kao i da je proces pregovora odlična prilika da država članica izrazi neki od svojih posebnih nacionalnih zahteva, ali i da je jedini način na koji treba rešavati blateralne izazove – bilateralno. Kod pregovora o EU stiče se utisak da su mete pokretne i to između ostalog zbog unutrašnje politike država članica. Ona je takođe kazala da je Srbija na početku procesa pripremila pregled pitanja koja se mogu pojaviti u svakoj fazi pregovora, ali da je nemoguće predvideti kada će problemi eskalirati. „Bilateralni način za rešavanje otvorenih pitanja je najbolji iz više razloga, a glavni je da se ne bi opterećivao proces pregovora i stvarala ’zla krv’ između država članica“, naglasila je Miščević. Na kraju, ona je podsetila da se ne govori samo o proširenju EU, već o konsolidovanju EU.

Nebojša Lazarević je istakao da su „države članice izvukle dosta pouka iz prethodnih ciklusa pridruživanja i shvatile da zemlje jugoistočne Evrope i Balkana umeju dobro da ’fingiraju’ reforme i proizvode propise i zato sada imamo pooštravanje kriterijuma i veću kontrolu samog procesa implementacije od strane država članica“. Takođe je podsetio da Srbija tokom procesa pregovora treba da se što više obraća javnom mnjenju u zemljama članicama, a ne samo vladama, kako bi ojačala podršku za prijem Srbije, naročito nakon potpisivanja sporazuma i izjašnjavanja na referendumu. Uloga srpske diplomatije i pregovaračkog tima je ključna u dosezanju podrške evropskih institucija, ali i vlada i građana u zemljama članicama i u tom smislu bi svi akteri trebalo da deluju zajedno. Ovde je i uloga civilnog društva takođe značajna, jer one mogu imati ulogu „advokata“ pred državama članicama.

Profesor i bivši savetnik predsednika Hrvatske Dejan Jović je ukazao na sličnosti između hrvatskog procesa pridruživanja sa situacijom u Srbiji, naglasivši da je i Hrvatska nailazila na blokade zemalja članica, najviše Slovenije, ali i Holandije i Velike Britanije. „Ono što je bitno je da proces pregovora rezultira povećanjem broja prijatelja i smanjenjem broja neprijatelja,“ rekao je Jović i podsetio da svaka zemlja može da blokira bilo koju drugu. Grčka i dan danas ima otvorena pitanja sa Makedonijom, 60-ih godina Francuska je uporno blokirala Velliku Britaniju, Austrija i Italija su takođe imale niz pitanja kada je Austrija 1995. ulazila u EU. Jović je još rekao da zemlje članice imaju osećaj da o bitnim pitanjima više ne odlučuju samostalno i zbog toga u procesu prijema novih članica insistiraju na nekim pitanjima koja su za njih od nacionalnog značaja. „Sadašnja promena hrvatske politike jednim delom uslovljena je time što je hrvatska vlada relativno slaba jer je možda ugled zemlje, zbog porasta nacionalizma i s tim povezanih percepcija, oslabio hrvatsku poziciju, ali to nije sve. Glavni razlog je što je 27 drugih članica bilo zainteresovano da se nastavi proces proširenja. Veliko pitanje je da li je će tih 27 drugih članica i Hrvatska 28. ostati zainteresovane i to u velikoj meri zavisi od srpske pozicije,“ objašnjava Jović. Iako je zasad proces odblokiran i Srbija otvara pregovore o poglavlju 23 u junu, kako je i bilo planirano, Dejan Jović smatra da će bez obzira na „dobre vesti iz Zagreba i uklanjanje blokade, svakako slediti niz sličnih procesa, možda ne samo od Hrvatske, već i od drugih zemalja, jer će proces služiti rešavanju nekih drugih bilateralnih sporova. On smatra da će Kosovo biti najveći problem u pristupanju Srbije Evropskoj uniji, mnogo veći nego Hrvatska i da se na vreme mora naći strategija za rešavanje ovog problema.

Korina Stratulat je predstavila studiju koju je nedavno objavio EPC na osnovu istraživanja stavova u 17 država članica o proširenju EU, i čiji rezultati su u prvi plan istakli „nacionalizaciju“ procesa usled sve većeg fokusa na međudržavne bilateralne odnose – države članice sve više nastoje da kontrolišu proces budući da nacionalne agende dominiraju. Ona je istakla da je veoma teško predvideti koji će se problemi pojaviti sa državama članicama I da je bilateralne probleme jedino moguće rešavati kroz jačanje saradnje, kroz mnogo razgovora, sastanaka, kako bi se bolje razumeli razlozi koji dovode do blokada, ali i ojačali kako prijateljski odnosi, tako i odnosi sa protivnicima. Naglasila je da postavljanje visokih kriterijuma može biti i dobronamerno, ali i kontraproduktivno, kao i da države zapadnog Balkana treba da postanu svesne da dele veliki broj interesa, ali i veliki broj problema, i stoga su razmene neophodne.