Srbija zvanično započela pregovore o pristupanju EU

Ako izuzmemo snažnu političku poruku koju nosi zvanično otvaranje pregovora o članstvu Srbije u Evropsku uniju (proces koji je suštinski započeo nakon 28. juna 2013. godine održavanjem eksplanatornih i bilateralnih skrininga za pregovaračka poglavlja 23, 24 i 32 minule jeseni), najveći značaj ceremonije održavanja Međuvladine konferencije 21. januara je bilo predstavljanje Pregovaračkog okvira. Principi i smernice kojima će EU da se rukovodi tokom procesa pretpristupnih pregovora sa Srbijom su nam bili poznati kroz izjave evropskih zvaničnika mesecima i godinama unazad, međutim ovim zvaničnim dokumentom oni su postali jasni i nedvosmisleni.

Još jednom smo dobili potvrdu da ključna komponenta uspešnih pregovora o članstvu u našim uslovima (pored normalizacije odnosa sa Kosovom) nije puko razumevanje i usvajanje evropskog pravnog okvira, već njegova održiva implementacija i usađivanje u vrednosni sistem. Stoga dugotrajan, složen i zahtevan proces pregovaranja zaista treba shvatiti kao priliku i podsticaj da se društvo i država promene na bolje, odnosno gledati sa pozitivne strane to što EU usled unutrašnjih teškoća funkcionisanja i negativnog javnog mnjenja odlaže prijem novih članica i insistira na održivim reformama zemalja kandidata. Primer neuspeha Bugarske i Rumunije u pogledu vladavine prava i reforme javne uprave, zbog čega ove države ne mogu da koriste u punoj meri strukturne fondove EU i generalno ne osete koristi od članstva, ili najsvežiji primer Hrvatske po pitanju odbacivanja evropskih vrednosti njenog društva i nakon članstva, ilustrativni su pokazatelji za Srbiju da biti država članica samo po sebi ne donosi koristi ukoliko se u pretpristupnoj fazi kao kandidat temeljno ne pripremi za prava i obaveze koje proističu iz članstva.

To podrazumeva da Srbija treba da paralelno sa usvajanjem i primenom evropskih tekovina koje su predmet pojedinačnih pregovaračkih poglavlja znatno poradi na poboljšanju svojih administrativnih kapaciteta, čime bi se omogućilo da započete reforme budu održive i suštinski sprovedene. Imajući u vidu način na koji se danas kreiraju i sprovode javne politike u Srbiji, to će biti teško izvodljivo. Zakoni i propisi u Srbiji se donose bez prethodno sprovedene analize, činjeničnog osnova, konsultacija sa relevantnim akterima i računice finansijskih implikacija. Donošenjem određenog propisa u skladu sa evropskom regulativom Srbija jeste ispunila formu i obavezu, ali takav zakon je usled gore opisanih odlika neprimenjiv u praksi. Ako samo ovaj problem prenesemo na proces pregovora o članstvu, Srbija neće biti u stanju da izdejstvuje povoljne prelazne odredbe ukoliko evropskim sagovornicima svoju poziciju ne bude umela da obrazloži argumentima i sprovedenim analizama. Isto tako, s obzirom da današnje  javne politike prožimaju nadležnost više različitih resora, potrebno je značajno unaprediti koordinaciju rada resornih ministarstava i Vladinih tela. Srbija će izgledati neozbiljno ukoliko evropski sagovornici budu slušali neusklađene ili protivrečne stavove naših zvaničnika. Zastupanje državnih pozicija jednoglasno i usklađeno može znatno da poveća kredibilitet Srbije, jer bi doslednim sprovođenjem dogovorenih obaveza povećala poverenje i naklonost EU.

I na kraju, ne možemo da govorimo samo o sistemu bez osvrta na ljude koji će da budu nosioci pregovora i potrebnih reformi. Koliko god naša administracija delovala glomazno, Srbija nema dovoljno obučenih državnih kadrova za evropske poslove, dok kvalitetni državni službenici neretko usled nedovoljno podsticaja za napredovanjem u službi odlaze u privatne ili međunarodne vode. Činjenica da još uvek nije formiran uži pregovarački tim je verovatno i delom posledica nemogućnosti motivisanja kvalitetnih, obrazovanih profesionalaca sa međunarodnim iskustvom za rad u državnoj upravi. Za uspeh procesa pregovora a kasnije i članstva je izuzetno važna uloga državnih službenika u prikupljanju informacija sa terena i njihovom razumevanju, građenje relevantnih poznanstava i profesionalnih kontakata i održavanje redovne komunikacije sa predstavnicima EU (i zato je bitno između ostalog kadrovski ojačati Misiju Srbije pri EU u Briselu). Nadamo se da će izazovi procesa pregovaranja biti otrežnjenje našoj političkoj eliti i donosiocima odluka da najzad shvate neophodnost ulaganja u ljudske resurse i obrazovanje nacije.