Zbogom pečatima

Premijerka Srbije Ana Brnabić je nedavno, na završnoj konferenciji projekta „Ka administraciju bez suvišnih papira“, istakla kako privrednici više neće biti u obavezi da koriste pečat[1]http://www.diplomacyandcommerce.rs/stamps-erased-from-more-than-100-regulations-and-sent-to-history/. Osim toga, javna uprava će ga zadržati određeno vreme, da bi zatim i ona poslala pečat u muzeje gde, kako je i naglašeno, pripada.

Ako se i zanemari da je pečat kolateralna šteta ovog projekta, kao i činjenica da ga privredna društva koriste u 21. veku, trebalo bi se zapitati kakav je plan i koji su to sledeći koraci koji će osloboditi privrednike od ovog relikta prošlosti.

Prijavi instituciju

Uz velike reči, ali bez nekog jasnog objašnjenja, pečat je krenuo na svoj put u istoriju. Ne ulazeći u to kako će biti regulisan elektronski sertifikat, epečat ili proces verifikovanja određenog dokumenta u elektronskoj formi, nikako nije jasno na koji način se sprovodi ova reforma.

S obzirom da je pečatu za poslovna društva „rečeno zbogom“ članom 25. novog Zakona o privrednim društvima[2]https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_privrednim_drustvima.html, sa sve izmenama i njegovim brisanjem iz podzakonskih akata, nameće se pitanje čemu će služiti email adresa ukidanje.pecata@gov.rs [3]http://naled.rs/obavestenja-adresa-za-prijavu-institucija-koje-traze-pecat-1180 na koju će predstavnici poslovnih društava moći da prijave institucije koje i dalje budu tražile pečat.

Da li će, dakle, ovaj mejl služiti za poseban fokus na određenu kancelariju, šalter i instituciju koje će zbog nepoštovanja Zakona biti sankcionisana, upućena na dodatni trening i obuku za korišćenje novih tehnologija ili nešto treće? I kakvu konkretnu korist će od toga imati privredna društva koja u tom momentu neće imati mogućnost da završe određen posao jer neko neće da prihvati dokument bez pečata, iako za to postoji zakonska potpora?

Stvar izbora

Da karta u jednom smeru srpskih privrednih pečata nije overena, govori ne samo činjenica da nas očekuje određeni probni period u kojem će se nekome i omaći da ga ponovo traži. Ne, tome u prilog ide i to da će privredna društva mogu da se opredele da li su za upotrebu pečata ili ne, što nikako ne ide u prilog daljoj digitalizaciji i skorom prelasku na elektronsku formu dokumenata. Naprotiv, korišćenje pečata u određenom broju privrednih društava na osnovu nostalgije, nekorišćenje u ostalim, i insistiranje na pečatiranju u državnim institucijama do daljnjeg će samo doprineti već postojećoj konfuziji.

Obrazovanje

Svojevremeno je bivša ministarka spoljnih poslova Estonije Marina Kaljurand, gostujući na Beogradskom Bezbednosnom Forumu, izjavila kako je za dobro funkcionisanje javne uprave ključno poverenje, kao i da građani neće ono što im se nameće odozgo, nego isključivo ono što razumeju i što im je potrebno[4]http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/1882/tehnologija/2904873/estonija. Zato treba postaviti pitanje informatičke pismenosti u Srbiji i koliko će većina stanovništva uopšte biti u mogućnosti da koristi javnu upravu na ovaj način. Tome u prilog i definitivno ne ide osnovnoškolski predmet Informatika, koji od prošle godine jeste postao obavezan, ali je i dalje ostao u petom razredu [5]https://www.blic.rs/vesti/drustvo/informatika-od-sutra-u-svim-skolama-ucice-i-o-modernim-tehnologijama-ali-i/1h6r0mz.

Šta i zašto

Bez ikakve sumnje u ispravnost ove reforme i ciljeva kao što su efikasnija javna uprava i lakša komunikacija između privrednih društava i institucija, čini se da je sve svedeno na simbolično i formalno ukidanje pečata, koji će još dugo biti indikator (ne)spremnosti srpske birokratije i njenog neprihvatanja reformi idući tako i protiv zakona. Rešenje se, po svemu sudeći, krije u učenju na drugim primerima, gde je nastavni program za informatiku prilagođen savremenom dobu i stvarnim potrebama, zakonodavstvo efektno i u skladu sa potrebama građana, a pravila ista za sve.