Stanje Unije 2016

O proširenju ni reči, ali...

Na Zapadu ništa novo: jučerašnje obraćanje predsednika Evropske komisije Žan Kloda Junkera poslanicima Evropskog parlamenta očekivano su obeležile teme u vezi sa bezbednošću, ekonomskim rastom, evropskim vrednostima, investicionim planom, manjkavom solidarnošću. „Nikada dosad nisam doživeo da države članice ne mogu da nađu zajednički jezik. Toliko je malo oblasti u kojima mogu da rade zajedno.“ Stanje Unije predstavlja obraćanje predsednika EK jednom godišnje na prvoj plenarnoj sednici EP u Strazburu, u kojem se on osvrće na trenutno stanje stvari u EU i pruža smernice i planirane inicijative za godinu koja sledi. Obraćanje ujedno ima i ulogu da pokaže moć i odgovornost EU kao globalnog aktera i unese novi polet njenom funkcionisanju. Imajući u vidu trenutne probleme sa kojima se EU suočava, od ovogodišnjeg govora se možda očekivalo i previše. Javnost koja prati naš region je ostala razočarana činjenicom da se Junker ni u jednom trenutku nije osvrnuo na politiku proširenja i Zapadni Balkan.

Na Zapadu ništa novo: jučerašnje obraćanje predsednika Evropske komisije Žan Kloda Junkera poslanicima Evropskog parlamenta očekivano su obeležile teme u vezi sa bezbednošću, ekonomskim rastom, evropskim vrednostima, investicionim planom, manjkavom solidarnošću. „Nikada dosad nisam doživeo da države članice ne mogu da nađu zajednički jezik. Toliko je malo oblasti u kojima mogu da rade zajedno.“ Stanje Unije predstavlja obraćanje predsednika EK jednom godišnje na prvoj plenarnoj sednici EP u Strazburu, u kojem se on osvrće na trenutno stanje stvari u EU i pruža smernice i planirane inicijative za godinu koja sledi. Obraćanje ujedno ima i ulogu da pokaže moć i odgovornost EU kao globalnog aktera i unese novi polet njenom funkcionisanju. Imajući u vidu trenutne probleme sa kojima se EU suočava, od ovogodišnjeg govora se možda očekivalo i previše. Javnost koja prati naš region je ostala razočarana činjenicom da se Junker ni u jednom trenutku nije osvrnuo na politiku proširenja i Zapadni Balkan.

Nažalost, to nije najlošija činjenica koja se može zaključiti iz ovog obraćanja. Mnogo veći razlog za podozrenje unosi najava o uvođenju mehanizma kontrole putnika za državljane država kojima nije potrebna viza za prostor Šengena – u koje spadamo i mi (i npr. građani Ujedinjenog Kraljevstva u slučaju Bregzita). Evropski putnički sistem za informacije i odobrenje (European Travel Information and Authorisation System (ETIAS) bi imao za cilj da utvrdi da li ovi putnici predstavljaju bezbednosnu pretnju ili „migracioni rizik“ za EU. To bi se utvrdilo tako što bi svaki putnik imao obavezu da pre svog planiranog putovanja popuni upitnik o ličnim podacima, trajanju i svrsi putovanja itd., koji bi se skladištio u centralizovanu bazu podataka na osnovu kojih bi se donela odluka da li će putniku biti dozvoljen ulazak u zonu Šengena ili ne. Konkretan predlog uredbe o uvođenju ovog mehanizma je najavljen za novembar.

Ova inicijativa, koja po svemu sliči američkom „ESTA“ sistemu, donekle je opravdana pod izgovorom sveobuhvatnog obuzdavanja bezbednosnih pretnji. Ono što ostaje da se vidi, međutim, jeste da li će EU naplaćivati taksu za popunjavanje ovog obrasca i koliko će ta taksa iznositi. Francuski ogranak portala Euractiv je izvestio da bi, prema insajderskim informacijama, ova cifra mogla biti između 10 i 50 evra. To bi praktično značilo da svaki naš državljanin, ukoliko želi da putuje u neku državu Šengenskog prostora, mora da plati taj iznos pred svako putovanje. Ovakav razvoj scenarija bi zasigurno imao ogromne praktične i političke posledice po naš region. Građani bi u praksi mnogo manje putovali zbog otežavajućeg finansijskog nameta, dok bi politička poruka bila da je naša evropska perspektiva na još daljem horizontu. Da li su ove informacije tačne ili ne, sačekaćemo predlog uredbe koji izlazi u novembru. Nakon toga, imamo na raspolaganju da zagovaranjem i konkretnim predlozima za amandmane na tekst uredbe (posredstvom poslanika EP koji se zalažu za nesmetane evropske integracije zemalja Zapadnog Balkana) utičemo da do najlošijeg scenarija ne dođe.