Sertifikate o vakcinaciji EU NE TREBA izjednačavati sa kovid pasošima

Ponekad je dovoljna jedna rečenica da se pokrene snažna javna rasprava, izazove zabuna i čak proizvedu negativne reakcije. Poslednji primer bio je poziv Evropskog saveta, 26. februara 2021, „da se nastavi rad na zajedničkom pristupu sertifikatima o vakcinaciji“. Samo dan kasnije, u Srbiji su počele da se navode netačne interpretacije ove izjave, posebno pošto je srpski predsednik najnoviju inicijativu EU opisao kao „antievropsku“. Od tada mu se pridružila srpska premijerka koja je tvrdila da bi takva odluka bila „suprotna evropskim vrednostima“, dok je ministar unutrašnjih poslova istakao da ovaj potez predstavlja „kraj evropske solidarnosti“. Ključni argument ovog bloga je da takva agresivna retorika srpskih zvaničnika protiv EU uopšte nema osnova, pogotovo što predloženi sertifikati o vakcinaciji nisu isto što i pasoši o vakcinaciji protiv COVID-19. Pokazujući da se logika funkcionisanja sertifikata o vakcinaciji i kovid pasoša suštinski razlikuje, sledeći pasusi imaju za cilj da uklone zablude u vezi sa ovim pitanjem.

Opšta ideja kovid pasoša podrazumeva da bi putovanje u EU bilo uslovljeno time da li je osoba vakcinisana ili ne. Sprečavanjem nevakcinisanih stranih posetilaca da kroče na tlo EU, nameravani cilj bio bi da se zaustavi širenje virusa među lokalnim stanovništvom EU. Ipak, ako bi vakcinacija bila obavezna za ulazak u EU, to bi posledično sprečilo većinu stranaca da uopšte putuju u EU, s obzirom da na mnogim mestima u svetu tek treba da se započne vakcinacija, dok će tamo gde je ona već započeta biti neophodno više vremena kako bi se celokupno stanovništvo vakcinisalo. To bi, stoga, ne samo dodatno naškodilo turizmu EU, već bi, što je još važnije, zaista pretvorilo EU u izolovano ostrvo. Nije iznenađujuće što nijedan od zvaničnika ili lidera EU nije podržao takvu rigidnu politiku. U stvari, Francuska je, između ostalih, čak izričito odbila mogućnost uvođenja nečeg što bi naličilo kovid pasošu. Imajući sve ovo u vidu, ideja da EU uvodi takve „pasoše“ zapravo je samo plod mašte ili rezultat namernog pokušaja zavaravanja javnosti.

Nasuprot tome, logika uvođenja sertifikata o vakcinaciji je potpuno drugačija. Naime, omogućavanjem nesputanog putovanja vakcinisanim ljudima, cilj zajedničkih sertifikata o vakcinaciji EU je da povrate slobodu kretanja, a ne obrnuto. Važno je da vakcinacija ne bi postala preduslov za ulazak u EU, već samo prečica. U tom slučaju, uvođenje olakšanog putovanja u EU onima koji su već vakcinisani ne bi išlo na štetu onih koji to još nisu učinili, jer bi se potonji i dalje suočavali sa restrikcijama koje su trenutno na snazi. Budući da su mnoge države članice EU snažno zavisne od turizma, postoji nada da bi stope turizma mogle biti oživljene tokom leta 2021. Stoga je razumljivo zašto je premijer Grčke, lider države sa najvećom ukupnom dužinom obale na Mediteranu, bio među prvima u EU koji je pozvao na uvođenje takvih sertifikata o vakcinaciji, a kojeg su odmah zatim podržale i druge primorske zemlje poput Portugalije i Malte. Ukratko, uvođenje „brzih traka za putovanja“ ugledalo bi se na već uvedene „zelene trake“ koje omogućavaju brži transport medicinske i druge neophodne robe u EU i van nje, istovremeno ne zabranjujući trgovinu drugom robom na tradicionalan način.

Može se postaviti pitanje da ako je ovo tako dobra ideja, zašto Uniji treba toliko dugo da je primeni. Ključna dilema zasniva se na činjenici da još uvek nema dokaza da vakcinisana osoba ne može biti zaražena i tako preneti virus. Imajući ovo na umu, Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (European Centre for Disease Prevention and Control – ECDC) upozorava da nema dovoljno dokaza koji idu u prilog tezi da vakcinisane putnike treba izuzeti iz karantina i/ili testiranja. Iz istog razloga, Etički savet Nemačke (German Ethic Council) se nije složio sa idejom uvođenja izuzetaka od restrikcija za vakcinisane osobe. Trenutne restrikcije uključuju neophodnost posedovanja negativnog PCR testa na granici, izvođenje brzog PCR testa nakon dolaska na granicu ili pridržavanje zahteva za karantin. U slučaju da države članice EU ne uspeju da se dogovore o brzoj primeni zajedničkog sistema sertifikata o vakcinaciji do leta, čak i vakcinisane osobe moraće da nastave da poštuju već postojeće prekogranične mere usmerene na smanjenje rizika od širenja virusa.

U međuvremenu, kao druga najbolja opcija, EU će verovatno biti lakše da usvoji sertifikate o vakcinaciji u medicinske svrhe. To je nešto za šta se, na primer, odlučio rumunski predsednik. S tim u vezi, Evropski savet se čak složio, 21. januara 2021, „da se radi na standardizovanom i interoperabilnom obliku dokaza o vakcinaciji u medicinske svrhe“. Da bi otvorila put za razvoj takve vrste sertifikata, Mreža eZdravstva EU (eHealth Network), ubrzo nakon toga, objavila je smernice za ujednačavanje sadržaja sertifikata o vakcinaciji i uspostavljanje minimalnog skupa podataka za svaki sertifikat. Standardizacijom sertifikata u medicinske svrhe, kojim bi se dokumentovalo da li je i kada neko bio vakcinisan, lideri EU se nadaju da će to bolje opremiti EU za zajedničko suočavanje sa pandemijom i tako omogućiti dalji razvoj Zdravstvene unije. Koliko tačno i u koje svrhe će EU primeniti sertifikate o vakcinaciji postaće jasnije u naredna tri meseca, kada se očekuje da Komisija okonča tehnički razvoj interoperabilnog sistema na nivou EU.

Sve u svemu, iako stvar u prvi mah može izgledati složeno, ona je zapravo prilično jednostavna. EU ne pokušava da razvije kovid pasoš sa ciljem da spreči ulazak stranaca na njenu teritoriju, kako su to prvobitno tvrdili srpski zvaničnici. Uvođenje takve opcije bilo bi kontraintuitivno i iracionalno za EU, posebno iz perspektive država članica koje snažno zavise od turizma. Ono što pokušava da se uradi je upravljanje krizom i olakšavanje prelaska granice onima koji su već primili vakcinu. Ovo pokazuje da građani Srbije ne treba da brinu da će biti sprečeni da uđu u EU u slučaju da nisu primili vakcinu. Sve dok se budu pridržavali trenutnih restriktivnih mera, imaće pravo na ulazak u EU. Ipak, strah od potpune zabrane putovanja će verovatno ostati živ, jer su zvaničnici Srbije već napravili štetu svojim neutemeljenim izjavama. Sada je na EU da podseti Srbiju na svoje obaveze u vezi sa pristupnim procesom i pošalje snažnu poruku da se namerni pokušaji zavaravanja srpske javnosti, na štetu imidža EU, neće tolerisati.