Evropljani su se oglasili: Šta sve kaže poslednji Eurobarometar?

Evropljani žele više Evrope

Kada se govori o daljoj perspektivi Evropske unije, često se mogu čuti skeptični komentari poput: „Piši propalo“, „Od toga nema ništa“ ili „Dok Srbija postane članica, Unije više neće biti“. Ipak, stvarnost pokazuje da to nije stav samih građana EU. Nakon što je Eurobarometar – ključni višedecenijski instrument za merenje javnog mnjenja u EU – objavio najnovije nalaze zasnovane na stavovima prikupljenim početkom 2025. godine, u javnosti je odjeknula vest da građani EU, više nego ikad do sada, smatraju da imaju korist od članstva. Čak 74% građana smatra da njihova zemlja ima koristi od članstva u EU, dok samo 22% misli suprotno, a 4% je neodlučno. Ovaj podatak dobija dodatnu težinu ako se uzme u obzir da takav stav ne varira značajno ni među različitim socioekonomskim grupama građana.

Za institucije EU koje se suočavaju sa krizama sa svih strana – Rusijom koja im „diše za vratom“ sa Istoka, nerazrešivim konfliktom na Bliskom istoku i sve izraženijim distanciranjem SAD sa Zapada – ovakav rezultat je i te kako ohrabrujući. Ovaj nalaz dobija posebno na značaju, ako se uzme u obzir da ovaj nivo podrške predstavlja najbolji rezultat otkako je pitanje o korisnosti članstva prvi put postavljeno 1983. godine. Da bi se u potpunosti razumeo značaj ovih podataka, dovoljno je podsetiti da je pre samo 15 godina, tačnije 2010. godine, podrška bila za trećinu niža: tada je svega 50% građana smatralo da članstvo donosi koristi, čak 39% je bilo protivnog mišljenja, dok je 11% bilo neodlučno. Postepeno rastući tokom godina, nivo podrške se uvećao za gotovo 25 procentnih poena – što predstavlja skok u odnosu na raniji nivo od čak 50%!

Kako objasniti taj trend? U poslednjih 15 godina dogodilo se mnogo istorijskih prekretnica koje su oblikovale percepciju građana o značaju Evropske unije. Nije na odmet podsetiti da je EU morala da se suoči s Arapskim prolećem 2011. godine, ruskom aneksijom Krima 2014, izbegličkom krizom 2014/15, usponom Islamske države i terorističkim napadima u Parizu 2015. godine, Bregzitom i dolaskom Donalda Trampa 2016, pandemijom COVID-19 tokom 2020–2021. godine, zatim ruskom invazijom na celu teritoriju Ukrajine 2022, kao i radikalnom eskalacijom sukoba na Bliskom istoku 2023. godine. Paralelno s tim, Kina je svojim vrtoglavim usponom postala sve ozbiljniji takmac Evropskoj uniji, kako na političkom, tako i na ekonomskom planu. Konačno, povratak Donalda Trampa u Belu kuću 2025. godine bio je dodatni okidač za otrežnjenje među građanima Unije. Sve ove krize i promene – postepene, ali neumoljive – postepeno su oblikovale svest građana da svet postaje sve nesigurnije mesto, dok EU sve više liči na „izolovano ostrvo“. Upravo zato, čak dve trećine ispitanika (66%) smatra da bi buduća uloga Evropske unije trebalo da bude još značajnija kako bi ih zaštitila od globalnih kriza i bezbednosnih rizika.

Sa promenom okolnosti, nije iznenađujuće da su i prioriteti počeli da se menjaju. Sada, odbrana i bezbednost, prema mišljenju građana, predstavljaju glavno područje na koje bi EU trebalo da se fokusira kako bi ojačala svoj položaj u svetu (36%), dok je na drugom mestu konkurentnost, ekonomija i industrija (32%), čiji je značaj takođe porastao. Drugim rečima, sa pojačanim eksternim pritiscima, građani nemaju druge nego da se okrenu jedni drugima i shvate da  neke stvari, koje su nekada uzimali „zdravo za gotovo“ poput mira, stabilnosti i prosperiteta, zapravo ne dolaze same od sebe. Posledično, čak 89% njih veruje da je veće jedinstvo ključno za suočavanje s globalnim izazovima. Iako stavovi, naravno, mogu varirati od članice do članice, u ovom slučaju konsenzus je visok – 75% ili više građana slaže se s tim u svakoj državi članici.

A šta misle o politici proširenja?

Većina građana Evropske unije podržava dalje proširenje – i to je nepobitna činjenica. Prema poslednjem istraživanju Eurobarometra iz 2024. godine, proširenje uživa solidnu podršku: 53% ispitanika izjasnilo se u prilog tom procesu. U poređenju sa prolećem iste godine, reč je o porastu od dva procentna poena. Nasuprot tome, 40% građana se izjasnilo protiv, dok je 7% ostalo neodlučno. Ovo je posebno značajan podatak ako se ima u vidu da su ranije postojali određeni strahovi od mogućeg povratka tzv. „zamora od proširenja“, naročito u kontekstu produženog trajanja rata u Ukrajini. Ipak, iako se sukob već nalazi u svojoj četvrtoj godini, podrška proširenju ne pokazuje znake slabljenja.

To, naravno, ne znači da se Evropska unija i zemlje Zapadnog Balkana mogu u potpunosti „opustiti“. Iako je ohrabrujuće što u čak 80% država članica postoji većina građana koja podržava proširenje, ne sme se zanemariti činjenica da je za njegovu uspešnu realizaciju neophodna jednoglasnost svih članica. Tokom pristupnog procesa, svaka članica ima pravo veta u Savetu EU kada je reč o otvaranju klastera i zatvaranju pregovaračkih poglavlja, dok će pristupni ugovor morati da bude ratifikovan u svakom nacionalnom parlamentu. Trenutno, većina za proširenje nedostaje u pet članica, među kojima je skeptično stanovništvo Nemačke i Francuske. Imajući u vidu ogroman značaj ovih država, za uspeh proširenja će biti ključno obezbediti širu, kako političku tako i društvenu saglasnost.

Kako bismo bolje razumeli šta se krije iza tog skepticizma, neophodno je obratiti pažnju na širu sliku. Naime, nalazi pokazuju da stav prema proširenju ne zavisi pretežno od socioekonomskih faktora, poput nivoa obrazovanja ili vrste posla. Umesto toga, ključni faktor je ukupni stav građana prema samoj Evropskoj uniji. Na primer, među onima koji imaju pozitivan stav o Uniji, čak 69% podržava proširenje (dok se 26% protivi). Među građanima s neutralnim stavom, podrška iznosi 48% (nasuprot 44% koji su protiv), dok među onima koji su negativno nastrojeni prema EU, svega 24% podržava proširenje, a čak 77% se protivi. Nalazi, dakle, jasno ukazuju – što je Unija sposobnija da odgovori na zahteve svojih građana, to će podrška proširenju (najverovatnije) nastaviti da raste.

Proširenje kao zajednička odgovornost

Analizirani stavovi građana nas uče da proširenje nije jednostran proces, već zajednička odgovornost i država kandidata i država članica. Najvažnije što zemlje Zapadnog Balkana mogu da učine jeste da intenzivno rade na jačanju vladavine prava i usklađivanju sa vizijom i vrednostima Evropske unije. Nalazi pokazuju da su upravo temeljne vrednosti Unije – poput mira, demokratije i ljudskih prava – i dalje ključni stubovi identiteta za većinu građana EU. Zato je važno jasno komunicirati da ih buduća proširenja neće ugroziti, već mogu dodatno da ih ojačaju. Istovremeno, i političke elite unutar samih država članica moraće aktivnije da se uključe, ukoliko zaista žele da dokažu da proširenje smatraju strateški važnom politikom. To ne podrazumeva samo deklarativnu podršku, već i spremnost na konkretne korake u pravcu reformisanja same Unije – kako bi bila institucionalno spremna da primi nove članice, a da pritom očuva svoju efikasnost, koheziju i poverenje građana. U tom smislu, proces proširenja mora postati dvosmerna ulica.

Prvobitno objavljeno na portalu EUupravozato.