Dodavanje u sopstvenom šesnaestercu

Uticaj Bregzita na fudbal

Lopta je okrugla

Bliži se kraj fudbalske polusezone u Premijer ligi i evropskim fudbalskim takmičenjima, poput Lige šampiona i Ligi Evrope. Bliži se i konačni datum za prihvatanje sporazuma o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva (UK) iz Evropske unije (EU), petak, 31. januar 2020. godine. Valjda. Bregzit će se desiti pre ili kasnije.

Ova ostrvska država se Bregzitom odriče prava na slobodu kretanja radne snage između različitih država članica. To uključuje i igrače fudbala. Kako veliki broj igrača u engleskim fudbalskim klubovima dolazi iz drugih država članica EU i Evropskog ekonomskog prostora (EEP), postavlja se pitanje kako Bregzit utiče na kvalitet fudbalske igre u engleskim klubovima i u ligama, uopšte? Da li će posle Bregzita biti novog „Ronalda“ u Mančester junajtedu ili „Fabregasa“ u Arsenalu?

Prebacivanje lopte preko polovine terena

Sloboda kretanja ljudi jedna je od temeljnih sloboda EU. Svi radnici iz država članica su ravnopravni u pogledu zapošljavanja, naknada i drugih uslova. Da li to važi i za profesionalne sportiste? Važi. Evropski sud pravde je 1995. godine u slučaju „Bosman“ doneo presudu gde je presudio da, po isteku ugovora, igrač ima pravo da pređe u bilo koji fudbalski klub sa prostora država članica EU, kao i da kvote o broju stranih igrača  u klubovima (igrači sa pasošem država članica EU) sprečavaju slobodno kretanje radne snage. Na taj način presuda je potvrdila da i profesionalni igrači fudbala spadaju u radnu snagu, te da imaju pravo na slobodu kretanja. Da podsetimo, presude Evropskog suda pravde, zajedno sa drugim pravnim aktima EU, čine komunitarno pravo EU (acquis communautaire) koje se primenjuje u svim država članicama.

Slučaj „Bosman“

Žan-Mark Bosman je bivši belgijski fudbaler koji je 1993. godine pokrenuo slučaj pred Evropskim sudom pravde tvrdeći da mu njegov fudbalski klub, belgijski prvoligaš Lijež brani da pređe u redove francuskog Denkerka. Dve godine kasnije Sud je presudio u njegovu korist, tvrdeći da: 1) po isteku ugovora, igrači mogu da pređu u bilo koji fudbalski klub sa prostora države članice EU, bez ikakvih smetnji i troškova transfera, i da 2) kvote za broj stranih igrača u domaćim klubovima predstavljaju sprečavanje slobode kretanja ljudi i, samim tim, su nelegalne.

Ova presuda je naročito značajna kada je reč o ligama sa prostora Engleske (pre svih, Premijer lige). Naime, do ove presude, u klubovima Premijer lige bio je zabranjen angažman više od 3 strana igrača i 2 asimilovana igrača (igrača koji već 5 godina igraju na Ostrvu). Tada su se kao strani igrači vodili i oni koji dolaze iz država članica EU. Drugim rečima, nije bilo razlike da li neko dolazi iz Švedske ili Urugvaja. Ukupno, presuda je otvorila vrata većem protoku igrača između država članica EU. Među takve igrače ušli su i oni koji dolaze iz država članica EEP[1]Evropski ekonomski prostor (European Economic Area) je uspostavljen 1994. godine kako bi se odredbe unutrašnjeg tržišta EU proširile i na države koje su deo Evropske zone slobodne trgovine. Ovo … Continue reading.

Po izlasku, UK neće biti deo jedinstvenog tržišta EU, niti EEP. Drugim rečima, pravila koja se odnose na slobodno kretanje radnika između zemalja koja su deo EEP više neće važiti za UK. Zbog toga postoji mogućnost da će se igrači iz država članica EU susreti sa ograničenjima igranja na Ostrvu, kao što je to slučaj sa igračima koji dolaze van EU. Da li će se to desiti odmah po istupanju iz članstva? Zavisi. Ukoliko bude sporazumnog Bregzita, izvesno je da će doći do tzv. prelaznog perioda (transition period), koje bi moglo da traje do kraja 2020. godine i tokom kog bi zemlja trebalo polako da „izlazi“ iz pravnog i političkog sistema EU. Pored toga, prema najskorijem sporazumu, državljani država članica EU koji već žive i rade u UK (uključujući i fudbalere) trebalo bi da nastave da uživaju ista prava kao i do sada. Međutim, to ne važi i za igrače koji će budućnosti igrati na Ostrvu. Ukoliko ne bude sporazuma, onda posledice oko ograničenja igranja mogu da nastupe i pre, dok bi prava igrača iz država članica bila dovedena u pitanje.

Izbacivanje lopte u gol-aut

Međutim, zašto bi, po izlasku UK iz EU, baš engleske lige i engleski klubovi bili pod većim udarom nego ostale države? Prema podacima sa internet sajta Premijer lige, na početku fudbalske sezone 2019/2020., u istoj pravo nastupa ima 562 igrača, od čega 312 nisu iz UK (55,52%). Od tog broja, 194 njih dolaze iz drugih država članica EU i EEP (34,52%). Po izlasku iz EU, biće znatno teže da se zadrže i privuku novi igrači. Stanje će biti još teže za klubove sa manje izdašnim budžetom, jer isti neće moći lako da preduzmu sve radnje i snose sve „sponzorske“ troškove koje se odnose na radne dozvole. Glavni uslov za dobijanje radne dozvole (za igrače van EEP) jeste udeo igranja u nacionalnom timu. Taj udeo zavisi od rangiranja Svetske fudbalske federacije (FIFA-e) za određenu reprezentaciju. Primera radi, za dobijanje radne dozvole u Premijer ligi, igrači iz Srbije, koja se trenutno nalazi na 35. mestu FIFA-e, moraju da odigraju najmanje 75,00% utakmica svoje reprezentacije u prethodne dve godine. Igrači koji su mlađi od 21 godine moraju to da urade u samo jednoj godini. Za igrače reprezentacija koje su rangirane niže od 50. mesta, kriterijumi se pogoršavaju, jer je klub dužan da plati dodatne troškove za transfer i druge dažbine. Za Mančester siti ili Čelzi ovo je još samo jedan dodatni izdatak, ali za Lester siti, klub sa daleko manjim budžetom i stručnim osobljem i šampionom iz 2016. godine, ovo je značajna prepreka u poslovanju.

Ne samo to, upravo ti igrači iz država članica EU su nesumnjivo uticali na kvalitet engleskih liga (naročito Premijer lige). Na svom početku, 1992. godine, prema merilima Evropskog fudbalskog saveza (UEFA-e), Premijer liga je bila daleko od najbolje lige u Evropi. Bila je na osmom mestu, dok su ispred nje su bile lige iz Belgije i Čehoslovačke. Posle slučaja „Bosman“, nekoliko stotina igrača iz drugih država članica EU i EEP i 27 godina kasnije, prema istim tim merilima, Premijer liga je na drugom mestu. U maju ove godine, u finalima dva najjača evropska takmičenja, Ligi šampiona i Ligi Evrope našli su se samo klubovi iz Premijer lige (Liverpul i Totenhem hotspars, odnosno Čelzi i Arsenal). Iako su na ovo uticale i druge okolnosti, poput stranog kapitala i novina u sistemu takmičenja, izvesno je da Premijer liga, zbog raznovrsnosti fudbalera iz celog sveta, dobija na kvalitetu koji može da je istakne kao jednu od najboljih liga u Evropi i svetu. Na finalne utakmice ova dva takmičenja, istrčalo je svega 8 igrača koji imaju pasoš UK. Nedovoljno i za prvi tim. Pored njih je stajalo 23 igrača sa prostora EEP. Pride, svaki od ovih klubova je imao stranog trenera na klupi. Trojica su iz država članica EU (jedino je Maurisio Poketino, trener Totenhem hotsparsa, poreklom iz Argentine). Posle Bregzita, ne samo treneri iz država članica EU, već i članovi stručnog štaba mogu da se suoče sa ograničenjima, budući da su i oni, u najvećem broju slučajeva, istog porekla, kao i trener.

Izvor: Internet sajt UEFA-e
Izvor: Internet sajt UEFA-e

Posledica može da nastane i po igrače sa Ostrva koji igraju u ligama država članica EU. Na primer, Geret Bejl je velški fudbaler i trenutno jedno od najboljih desnih krila na svetu. Igra u Realu iz Madrida. Kao i u slučaju igrača iz drugih država članica EU koji igraju na Ostrvu, postavlja se pitanje u vezi Bejlovog statusa u Španiji, nakon Bregzita. Neosporno je da bi se vodio kao i svaki drugi strani igrač koji dolazi van prostora EU, odnosno EEP. Ovo uključuje i ograničenja u pogledu radne dozvole. Drugim rečima, kako njegov angažman uključuje dodatne radnje i troškove, Bejl mora da zadrži visok nivo kvaliteta igre kako bi uopšte ostao na spisku želja klubova sa prostora EU.

Konačno, krajnja posledica Bregzita, može biti i smanjenje ukupne vrednosti liga sa Ostrva, imajući u vidu da će biti znatno otežan postupak dolaska novih igrača iz sveta. Sva je prilika da će se, to, takođe, odraziti i na televizijska prava u nekim zemljama, odnosno manju potražnju za prenosima utakmica fudbalskih liga iz UK među gledaocima širom Evrope i sveta.

Lopta je na centru terena

Značaj slobode kretanja radne snage, kao jedne od temeljnih vrednosti EEP, odnosno EU, umnogome će se odraziti na fudbalsku igru na Ostrvu. I to naročito na onu koja se igra u njegovom središnjem delu, u Engleskoj. Bilo da se Bregzit dogodi uz dogovor ili ne, pre ili kasnije, posledice odricanja slobode kretanja radne snage će uzeti svog maha. I izvesno uticati na opadanje kvaliteta engleskih klubova, odnosno liga u kojima igraju.

Ukoliko prednost slobode na kojoj počiva EU i njeno tržište, danas ne vide političke elite koje vode UK, nedostatak iste će pre ili kasnije videti obožavaoci „najvažnije sporedne stvari na svetu“.

Reference

Reference
1 Evropski ekonomski prostor (European Economic Area) je uspostavljen 1994. godine kako bi se odredbe unutrašnjeg tržišta EU proširile i na države koje su deo Evropske zone slobodne trgovine. Ovo ne uključuje i obavezu pristupanja EU, već samo delovanje prema pravilima tržišta EU. Države članice ovog aranžmana su Norveška, Island i Lihtenštajn, „Evropski ekonomski prostor, Švajcarska i Sever“, Internet sajt Evropskog parlamenta, Evropski parlament, EU, Brisel, Belgija, https://bit.ly/2QG7Qko (pristupio u petak, 22. novembra 2019. godine).