Budimo realni, Srbija neće ući u EU 2025. godine

Istina boli i zbog toga mnogi izbegavaju da joj pogledaju direktno u oči. Ovo se ne odnosi samo na državne zvaničnike, već i na organizacije civilnog društva, koje često žele da u svojim ocenama, uprkos nezavidnom stanju na terenu, ostave određeni prostor za optimizam kada je u pitanju datum pristupanja Srbije Evropskoj uniji. Treba biti hrabar i jasno i glasno reći: način na koji trenutni „establišment“ upravlja ovom državom neće omogućiti pristupanje Uniji 2025. godine.

Ukoliko se pogleda poslednji izveštaj Evropske komisije, ovo postaje i više nego jasno. Srbija već nekoliko godina za redom ne ostvaruje nikakav progres kada je u pitanju sloboda izražavanja, a stagnacija se primećuje i kada je u pitanju nivo progresa u poglavlju 23, koje podrazumeva sveobuhvatne reforme iz ključnih oblasti poput pravosuđa, vladavine prava, kao i osnovnih i manjinskih prava. Zapravo, postoje i brojne analize koje ukazuju na činjenicu da je u Srbiji prisutno značajno demokratsko nazadovanje, koje se jasno zapaža tokom prethodnih godina.

Da bi Junkerova predložena perspektiva 2025. postala realnost, Srbija bi trebalo da zatvori sva poglavlja do 2023. godine. Do tada je preostalo manje od četiri godine i zato neće biti dovoljno vremena da se napravi značajan pomak i da se pristupni proces ubrza. Ovo postaje i više nego jasno ukoliko se napravi osvrt na činjenicu da je Srbiji trebalo pet godina da otvori šesnaest poglavlja, a zatvori samo dva. Bilo kakvo ublažavanje ove činjenice vodi ka obmanjivanju javnosti.

Zapravo, samo ukoliko se otvoreno suočimo sa činjenicom da je 2025. odavno ispala iz igre, tada ćemo moći da jasno usmerimo kritiku ka „establišmentu“ koji je dozvolio da se EU perspektiva ispusti iz vidika. Evropska komisija nam je pružila ruku, a Srbija je, svojim slabim „track record-om“ dala dobar izgovor državama članicama da zanemare Junkerovu predloženu perspektivu. S obzirom da su pojedine države članice ionako već prekomerno skeptične prema proširenju, delovanje Srbije ide na ruku njihovom narativu koji kaže da Unija nije spremna za dalje proširenje.

Šta raditi dalje? Iako istina boli, ona nam može pomoći da se preispitamo. Naime, oštrica kritike koja dolazi od strane organizacija civilnog društva mora biti oštrija nego ikad; u suprotnom, kada 2023. i 2025. uslede, tada će građanima Evropska unija biti kriva, jer je najlakši način za „establišment“ da svali svoju krivicu na „daleki“ Brisel. Ovo se moglo videti i tokom čitanja poslednjeg izveštaja Komisije, kada je premijerka Srbije neadekvatno reagovala na objektivnu ocenu stanja od strane Komisije, optuživši ih za politizovanje pristupnog procesa Srbije.

Kako bi se ovakav scenario izbegao u budućnosti i kako bi građani mogli da sagledaju realno stanje stvari, civilno društvo će morati da zauzme jasniji stav nego do sada. S obzirom da živimo u vremenu kada fenomen „lažnih vesti“ često ima prevagu nad istinom, a čija moć je često opojna i usmerena protiv objektivnog informisanja građana, istina se mora vratiti na pijedestal.

Izvor slike: https://gdb.rferl.org/1E6F12CB-2C5B-496F-8CFD-B7F107D89BD0_w1023_r1_s.jpg