Bregzit: izbori za Evropski parlament

S obzirom da je Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) prvobitno trebalo da napusti Evropsku uniju marta 2019. godine, izbori za Evropski parlament (EP) je trebalo da predstavljaju novi početak za Uniju. Međutim, to nije bio slučaj. Bregzit se nastavio i za sada izgleda da će trajati barem do oktobra 2019. godine. Ovaj blog analizira najnovije rezultate izbora za EP u kontekstu Bregzita, pružajući uvid u javno mnjenje u UK o Bregzitu i kako izborni rezultati u UK utiču na konfiguraciju političkih grupacija u EP.

Raspodela mesta – posledice Bregzita

Ujedinjeno Kraljevstvo je bilo, zajedno sa Holandijom, prva država koja je održala izbore za Evropski parlament, učinivši to 23. maja 2019. Uprkos Bregzitu, odziv je bio veći nego 2014. godine, a 73 poslaničkih mesta Ujedinjenog Kraljevstva raspodeljena su na sledeći način: Bregzit stranka – 29 (31,69%), Liberalne demokrate – 16 (18,53%), Laburistička partija – 10 (14,08%), Zeleni – 7 (11,1%), Konzervativna partija – 4 (8,68%), Škotska nacionalna partija (SNP) – 3 (3,34%), Partija Velsa – 1 (1,73%), Sinn Fein (SF) – 1 (0,63%) , Demokratska unionistička partija (DUP) – 1 (0,59%), Partija Alijanse Severne Irske (AII) – 1 (0,5%). Pored njih, UKIP (3,56%) i stranke Change UK (2,92%) nisu uspele da osvoje ni jedno mesto.

Posmatrajući brojeve postaje jasno ko su bili pobednici, a ko gubitnici. Naime, novoosnovana Bregzit stranka Najdžela Faraža (nakon što je preuzela veći deo strukture UKIP-a) izašla je kao glavni pobednik. Ipak, pobede su zabeležili i Liberalne demokrate i Zeleni, dok su Laburisti i Torijevci pretrpeli velike gubitke zbog nezadovoljstva građana nastalim lošim upravljanjem Bregzitom od strane ova dva glavna bloka. Stoga, iako će UK doprineti povećanju broja evroskeptika u Evropskom parlamentu, ovaj trend ne treba preceniti, jer su proevropske snage, kao što su Liberali i Zeleni, takođe imale značajne dobitke.

Na agregatnom nivou, podaci o izborima u UK mogu se svrstati u grupe glasača koji su za ili protiv Bregzita. Pređašnja grupa se uglavnom sastoji od evroskeptika koji su glasali za Bregzit stranku, UKIP i DUP: kao takvi, oni su osvojili 35,84% glasova. Potonji se sastoji od proevropskih glasača koji su glasali za Liberale, Zelene, SNP, Partiju Velsa, SF, i JII: kao takvi, oni su osvojili 38,75% glasova. Uz to, ukoliko se glasovi za konzervativce dodaju bregzitovskoj grupi, a glasovi za Laburiste u grupu koja podržava održavanje drugog referenduma o Bregzitu, ove grupe bi prema tome imale 44,53% i 53,55% glasova.

Ipak, odnos Laburista i Konzervativaca prema Bregzitu nije tako jednostavan, jer su obe stranke snažno podeljene među sobom oko ovog pitanja. Iz tog razloga, može se izvući samo jedan zaključak – iako je Bregzit stranka izašla na vrh na ovim izborima, bilo bi preterano reći da je bregzitovska grupa pobedila. U stvari, ovi rezultati samo ilustruju da su građani UK još uvek izrazito podeljeni oko Bregzita, pa je zato zapravo teško predvideti koja opcija bi prevagnula na potencijalnom drugom referendumu.

Uticaj Bregzita na sastav Evropskog parlamenta

Nakon ovih izbora za Evropski parlament, Bregzit stranka postala je najveća stranka u Evropskom parlamentu, zajedno sa nemačkom CDU/CSU. Ostaje pitanje kako će ova stranka funkcionisati u pogledu članstva u političkim grupacijama EU, budući da deluje da Faražova politička grupacija – EFDD (Evropa slobode i direktne demokratije) –  ne ispunjava sve uslove kako bi se formirala. Naime, da bi se formirala politička grupacija u Evropskom parlamentu, ona se mora sastojati od članova koji dolaze iz najmanje sedam država članica. Za sada, izgleda da EFDD ne ispunjava ovaj zahtev. Bez članstva u nekoj političkoj grupaciji u EP-u, uticaj Bregzit stranke će biti prilično ograničen.

Alternativno, međutim, Bregzit stranka bi mogla da se pridruži evroskeptičnom savezu Matea Salvinija (EAPN – Evropska alijansa naroda i nacija, koja se razvila iz ENF – Evropa nacija i slobode). Ukoliko se to dogodi, evroskeptici u EP bi postali jači i ujedinjeniji nego ikada ranije. Ipak, kako Faraž i Salvini, između ostalog, imaju različita stanovišta o Rusiji, ostaje neizvesno da li će doći do produbljivanja saradnje između ove dve strane. U svakom slučaju, Bregzit stranka, sa svojim ključnim ciljem zagovaranja „tvrdog Bregzita“ (što znači da će njeno delovanje biti kratkoročno orijentisano), biće usamljeni igrač u Evropskom parlamentu. Ako njen cilj postane stvarnost i UK zaista napusti EU do oktobra ove godine, to će istovremeno označiti kraj Bregzit partije u Evropskom parlamentu. Na nivou EU, dakle, delovanje Bregzit stranke može se smatrati auto-destruktivnim.

Još jedna stranka koja je iznenađujuće dobro prošla na izborima za EP su bile Liberalne demokrate, koji su iskoristili nezadovoljstvo Bregzitom da se vrate na političku scenu. Sa svojim brojem mandata, postali su, u stvari, druga najveća stranka (posle stranke Emanuela Makrona) u Savezu liberala i demokrata za Evropu (ALDE) i time veoma značajan igrač u ovoj političkoj grupaciji. Zapravo, uspeh Liberalnih demokrata iz UK je takođe doprineo generalnom trendu uspona liberala u EU. Naime, posle ovih izbora, ALDE je postala treća najveća politička grupacija u Evropskom parlamentu (dok je prethodno bila četvrta), što joj je omogućilo da poveća svoj „ucenjivački potencijal“ u smislu obezbeđivanja većine u EP-u i izbora sledećeg predsednika Evropske komisije. Stoga, iako je šef ALDE-a u EP-u, Gi Ferhofštat, iskazao protivljenje produženju Bregzita do oktobra, njegova politička grupacija je, u stvari, uveliko imala koristi od ove ekstenzije.

Poraz dva glavna bloka u UK u snažnoj meri utiče i na njihove političke grupacije u EP-u. Laburistička partija postala je samo stranka srednje kategorije u svojoj grupaciji Progresivna alijansa socijalista i demokrata (S&D), nakon što je izgubila skoro polovinu svojih mesta. S obzirom da je Laburistička partija pre Bregzita predstavljala jednu od najjačih partija u okviru S&D grupacije, njen pad predstavlja značajan poraz za Laburiste. Ipak, kako se svaki glas računa, S&D i dalje profitira od učešća Laburista na izborima 2019. godine. Uprkos značajnim gubicima, socijalisti su ostali druga najveća politička grupacija u EP-u, i sigurno je da bi imali slabiju poziciju u Evropskom parlamentu da nije bilo Laburista iz UK.

Kada je reč o Konzervativnoj partiji i njenoj grupaciji – Evropskim konzervativcima i reformistima (ECR), oni predstavljaju najveće gubitnike ovih izbora, s obzirom na to da je Torijevcima broj mesta ovog puta umanjen za zapanjujućih 80%. Posledično, Torijevci su zapravo postali stranka od zanemarljivog značaja u Evropskom parlamentu. Kako je Dejvid Kamerun, nekadašnji vođa Konzervativne partije, bio prvobitni osnivač ECR-a, istorijski poraz Torijevaca predstavlja veliki udarac i za ovu političku grupaciju. Shodno tome, očekuje se da će se uticaj poljske Stranke prava i pravde (PiS) povećati, jer je postala daleko najveća stranka u ECR-u, kao i četvrta po veličini stranka u Evropskom parlamentu sa 26 mesta. U svakom slučaju, iako je ECR bila treća najveća politička grupacija u EP između 2014. i 2019. godine, ona će sada biti u slabijoj poziciji da utiče na proces donošenja odluka, pošto su je ovog puta, po broju poslanika, nadmašili ALDE, Zeleni/EFA, kao i EAPN.

Konačno, Zeleni u UK imali su izvanredan rast od 250% svog udela u glasačkom telu. U stvari, ovi izbori su predstavljali treći najbolji učinak partije zelene afilijacije na nivou cele EU, od čega je u velikoj meri politička grupacija Zeleni/EFA imala koristi. Takav učinak je doprineo ideji da je „Zeleni talas“ u punom jeku širom Evrope i da se shodno tome očekuje da će te partije imati veću ulogu u narednim godinama.

Šta posle Bregzita?

Kada, i ako, UK na kraju napusti Uniju, sastav Evropskog parlamenta će se nužno promeniti. Još u februaru 2018. godine, EP je glasao o rezoluciji koja je trebalo da dovede do reorganizacije poslaničkih mesta u kontekstu Bregzita. Dogovoreno je da će se broj mandata EP smanjiti sa 751 na 705, dok će ostala mesta Ujedinjenog Kraljevstva biti rezervisana za buduća proširenja.

U post-bregzitovskom Evropskom parlamentu, evroskeptici bi generalno mogli da pretrpe najveće gubitke. Ipak, pošto Bregzit stranka ne pripada Salvinijevom savezu, potonja grupacija ne bi trebalo ni na koji način da bude oštećena. Slično njima, EPP će ostati neozleđena, s obzirom da u UK nema hršćansko-demokratske stranke koja bi bila njen član. Ipak, nakon povlačenja poslanika UK, očekuje se da će socijalisti, liberali, zeleni i konzervativci izgubiti određeni deo mesta.

Sve u svemu, sa ili bez UK, evroskeptici će biti daleko od toga da čine blokirajuću većinu u Evropskom parlamentu. Pošto su poslanici iz UK gotovo podjednako podeljeni na evroskeptične i pro-EU političke grupacije, ravnoteža snaga u Evropskom parlamentu će verovatno ostati nepromenjena nakon što UK napusti Uniju.