Sedište: Svetog Nauma 7, 11000
Adresa kancelarije: Đorđa Vajferta 13, 11000
Telefon: +381 11 4529 323

Agonija poznata kao Bregzit traje i dalje. Čini se da britanska Vlada ne uspeva da nađe izlaz iz zavrzlame u koju su upali pre svega zbog toga što nije sasvim jasno kakvo će bivstvovanje države Velike Britanije izgledati posle napuštanja EU. Sa druge strane Lamanša je situacija manje dramatična, ali takođe sa puno otvorenih pitanja koja su izazvana Bregzitom.
Jedno od najvažnijih pitanja jeste budućnost javnih finansija u EU nakon Bregzita. Najviše pažnje dobija akutno pitanje „troškova razvoda“, ali ozbiljnije i hroničnije pitanje jeste kakve će strukturne efekte Bregzit imati po javne finansije u EU. Bez učešća Velike Britanije, čiji je finansijski doprinos EU značajan, u budžetu javne finansije EU će biti ozbiljno pogođene i veliki problemi mogu nastati usled nedostatka novca. Naime, procenjuje se da će u budžetu EU zafaliti oko 10 milijardi EUR godišnje. Države članice EU moraju dakle odlučiti kako će pokriti ovu “rupu”: (1) da li će se povećati doprinosi država, (2) ili će se smanjivati rashodi, (3) ili će se napraviti neka kombinacija od gore navedenog. Kako je kompromis najcenjenija institucija u Briselu, pretpostavke su da će vlade država EU najverovatnije izabrati treću opciju kao najbezbolniju, i kao opciju koju bi mogli najlakše da “prodaju” kod kuće.
Drugi problem koji nastaje posle Bregzita jeste novi Višegodišnji finansijski okvir 2021-2027 (Multiannual financial framework – MFF) i kako ga uobličiti. Načelno je bilo planirano da se MFF usvoji do kraja ove godine, ali to u ovom trenutku izgleda preoptimistično zbog samog odlaganja Bregzita, a i zbog toga što se zemlje članice ne slažu oko mnogih krucijalnih pitanja. Na primer, države do sad nisu uspele da se slože oko toga koliko novca će da obuhvati MFF, niti oko toga koliko će se izdvojiti za politike vezane za borbu protiv klimatksih promena. Druge dve politike koje su kamen spoticanja jesu poljoprivreda i politika kohezije. Ovde se takođe nameće nama bitno pitanje oko finansijske podrške pretpristupnim fondovima. Koliko novca će se izdvajati za finansijske instrumente za podršku državama kandidatima? Ovo za sada ostaje još jedna u nizu od nepoznanica, posebno u svetlu nedavnog francuskog predloga za reformu politike proširenja.
Ali kako pojedine zemlje vide ovu problematiku vezanu prvenstveno za budući izgled budžeta? Kako će postupiti u pregovorima? Teško je sa sigurnošću reći, ali pogledajmo sledeće scenarije.
Da nije samo Bregzit kriv za ovu krizu u nastajanju može se videti i po tome što je još 2014. godine oformljena specijalna radna grupa čiji je zadatak bio da se pronađe rešenje za reformu budžeta EU. Bivši italijanski premijer Mario Monti, kao predsedavajući ove radne grupe, 2017. godine je objavio njihov izveštaj o reformi EU budžeta (Monti izveštaj) gde se traži od zemalja članica da razmotre jednu sveopštu promenu izgleda budžeta. Radna grupa zagovara transparentniji, jednostavniji i pravedniji budžet, koji bi pre svega omogućio jačanje spoljnih granica EU, stabilizaciju susedstva EU i borbu protiv klimatskih promena. Ovaj izveštaj je došao kao odgovor na političke krize poput izbegličke krize, rata u Ukrajini i problema finansiranja održivog i klimatski neutralnog ekonomskog razvoja. Za sad je ovaj izveštaj samo predlog i još uvek nema naznaka da će biti prihvaćen.
Na kraju se može zaključiti da Bregzit nudi zemljama EU 27 šansu da reformišu okvir za budžet Evropske unije. Ovo je šansa da se počne izdvajati više novca za nauku i istraživanje, za promovisanje zelene ekonomije i za uvođenje većih, i eventualno sveobuhvatno evropskih, nameta na poslovanje multinacionalnih kompanija. Da li će ova prilika biti šansa za uspeh i poboljšanje funkcionisanja Evropske unije ili će izazvati još jednu u nizu političku krizu ostaje da se vidi. Više o tome saznaćete posle Bregzita, ako do njega uopšte i dođe!
Protesti Generacije Z: Od ekrana do ulice
Ka otvaranju „famoznog“ klastera 3
Šta je „zaglavljena država”? Slučaj Srbije