Cirkularne migracije pre depopulacije: intervju sa Lukom Mihajlovićem

U okviru projekta Cirkularne migracije pre depoluacije, razgovarali smo sa pravnikom Lukom Mihajlovićem. Luka trenutno radi u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. On je osnovne studije prava završio u Novom Sadu, a tokom studija je šest meseci boravio u Bolonji preko Erasmusa. Nakon završenog mastera u Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti, tri godine je radio u Beogradskom centru za ljudska prava.

U serijalu „Cirkularne migracije pre depopulacije!” razgovaramo sa cirkularnim migrantima različitih obrazovnih kategorija i profila i fokusiramo na pronalaženje načina za povećanje broja cirkularnih migranata u cilju prevencije depopulacije. Serijal pruža zanimljiv uvid u iskustva mladih ljudi iz Srbije koji trenutno žive ili su živeli u inostranstvu u prethodnim godinama, kao i u različite perspektive o migraciji i njenom uticaju na društvo.

Možeš nam reći nešto više o tvom iskustvu tokom Erazmus boravka u Bolonji? Kako je to uticalo na tvoj dalji razvoj?

Šest meseci koje sam proveo u Bolonji su sigurno bili najzanimljiviji tokom studija. To nije bilo vreme u kojem sam najviše naučio (najviše zbog toga što su osnovne studije prava u Srbiji fokusirane na nacionalno pravo), ali sam se u tom periodu prvi put susreo sa studentima iz različitih evropskih država. Neupitno je ovo iskustvo uticalo da pokušam da u budućnosti studiram/radim u inostranstvu.

Kakva iskustva si stekao tokom master studija u Budimpešti? Koje su ti bile najznačajnije lekcije koje si naučio iz tokom tog perioda?

Tokom master studija u Budimpešti sam se prvi put susreo sa drugačijim vidom učenja/podučavanja, koji ne podrazumeva ex catedra nastavu. Mislim da mi je to pomoglo da razvijem svoje sposobnosti učenja – cilj više nije samo pamćenje i ponavljanje, već i rešavanje problema (opet, ovo verovatno nije jednako primenljivo na studente drugih profila u Srbiji, ali mislim da bi se studenti prava složili).

Kako je bilo vratiti se u zemlju nakon godinu dana provedenog u inostranstvu? Kako se život u Srbiji razlikuje od života u Mađarskoj?

Rado sam se vratio u Srbiju i počeo sam da radim u oblasti koja me interesuje. U Budimpešti sam živeo u veoma dobrom studentskom domu. To iskustvo nisam imao u Srbiji, tako da ne znam šta bih mogao da kažem o razlikama u stilu života. Takođe, u Srbiji sam počeo da zarađujem, te sam postao samostalniji. Što se tiče kultura, mislim da su slične, nije potrebno mnogo navikavanja (osim jezika).

Budući da trenutno živiš u Francuskoj, možeš uporediti i Francusku sa Srbijom i Mađarskom – koliko se razlikuju radna okruženja, ali i način života?

Radno okruženje u Evropskom sudu je veoma prijatno. Dosta se pazi na obim poslova koji se daje zaposlenima i time prevenira burn-out, što nije bio slučaj u Srbiji (opet, teško je uporediti međunarodnu organizaciju i beogradski NGO). Život u Strazburu je značajno uređeniji od života u Beogradu i Budimpešti. Ipak, u Srbiji je porodica, tu su prijatelji, te se neke stvari ipak lakše rešavaju ‘kod kuće’ (makar u početku).

Koje su tvoje dugoročne profesionalne ambicije? Imaš li neke planove i gde sebe vidiš u budućnosti? Ukoliko sebe ne vidiš u Srbiji, zašto je tako i šta treba da se promeni kako se promenilo i tvoje mišljenje?

Voleo bih da ostanem da radim u sudu ili Savetu Evrope, ili negde drugde u oblasti ljudskih prava. Možda jednog dana i da upišem doktorske studije. Nemam ništa protiv povratka u Srbiju, ukoliko to ne bi značilo stagnaciju u karijeri. Iskorenjivanje poltronskog i ‘porodičnog’ zapošljavanja bi me dodatno inspirisalo na ovakav korak.

Koji su ključni faktori koji podstiču ljude da se odluče na odlazak iz zemlje? To često povezujemo s ekonomskim razlozima: da li smatraš da postoje i drugi važni faktori koji utiču na ovu odluku?

Ekonomski razlozi su bitno, svakako. U mom slučaju, otišao sam jer sam procenio da u ovom trenutku ne mogu da dobijem bolji, ili jednako dobar, posao u Srbiji (uključujući i finansijski aspekt). Ali naravno ljudi ne odlaze samo zbog novca. Postoje razni razlozi, društveni. Pronalaženje mira, daleko od decenijskih problema, bolja sredina za odrastanje njihove dece, praćenje partnera ili drugih članova porodice itd…

Da li smatraš da bi države trebalo da promovišu cirkularne migracije kao održivu strategiju protiv depopulacije? Da li bi ti mogao da živiš kao cirkularni migrant?

Mislim da je u trenutnim uslovima odgovor ne. Rekao bih da je veći broj ljudi koji su otišli na usavršavanje “preko”, tamo i ostao. Situacija je malo drugačija sa mojim profilom (pravnici), ali mislim da generalno ljudi teže da ostanu preko.