Cirkularne migracije pre depopulacije: intervju sa Bojanom Stevićem

U okviru projekta Cirkularne migracije pre depoluacije, razgovarali smo sa Bojanom Stevićem. Bojan trenutno radi u Holandiji. On je osnovne studije završio na Fakultetu tehničkih nauka, a trenutno je na master studijama na Univerzitetu u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Preko Erasmus+ programa je bio na razmeni studenata od jula 2017. do marta 2018, nakon čega se vratio u Srbiju. Tokom 2020. godine odlazi u Poljsku. Potom, on je tri godine živeo i radio u Srbiji, nakon čega se preselio u Holandiju, gde je i našao posao.

U serijalu „Cirkularne migracije pre depopulacije!” razgovaramo sa cirkularnim migrantima različitih obrazovnih kategorija i profila i fokusiramo na pronalaženje načina za povećanje broja cirkularnih migranata u cilju prevencije depopulacije. Serijal pruža zanimljiv uvid u iskustva mladih ljudi iz Srbije koji trenutno žive ili su živeli u inostranstvu u prethodnim godinama, kao i u različite perspektive o migraciji i njenom uticaju na društvo.

Kako je tvoje iskustvo tokom Erazmus boravka u Bolonji uticalo na tvoj dalji razvoj? Možeš li podeliti neke posebne trenutke ili naučene lekcije tokom tog perioda?

Susret sa Bolonjom i ljudima koje sam tamo upoznao uticao je najviše na razvijanje svesti o mogućnosti življenja sa drugim nacijama. U tom periodu, bio sam okružen ljudima iz raznih država i svako od njih donosio je nešto iz svoje zemlje, pa sam imao priliku da se upoznam sa njihovom kulturom, jezikom, načinom razmišljanja i shvatanja, načinom na koji sagledavaju svet i njegovo funkcionisanje. U tom periodu sam potvrdio i to da je potrebno da uvek budeš ono što jesi i da se pokažeš u pravom svetlu. Sa ovakvim stavom sam i otišao u Bolonju, i kao i uvek i svuda kada sam tako pristupio, osetio sam se u potpunosti prihvaćeno.

Koja su tvoja najznačajnija iskustva sa master studija u Lublinu? Kako ti je taj period studiranja pomogao u ličnom i profesionalnom razvoju?

Vodeći se prethodnim iskustvom koje sam imao u Bolonji, mislio sam da će boravak u Lublinu biti sličan, ali se ispostavilo da je pandemija, koja je baš u tom periodu počela da hara, promenila tok svemu. Mislim da sam tokom tog perioda u najvećoj meri razvio mogućnost da se snađem u nepredviđenim situacijama i da nađem rešenja brzo i prilagodim ih konkretnoj situaciji. Za mene je to bio period pun izazova, posebno zbog činjenice da sam se tek preselio u novu i nepoznatu zemlju, što je dodatno zakomplikovalo situaciju.

Kada si se vratio u svoju zemlju nakon godinu dana provedenih u inostranstvu, kako si se adaptirao na život u Srbiji?

Iskreno, nije mi bilo nimalo teško da se ponovo adaptiram na život u Srbiji. Čak sam imao i osećaj da nikada nisam ni odlazio iz Srbije. Jedina razlika je bila u tome što su ljudi u mom okruženju bili željni da čuju dogodovštine kroz koje sam prošao i na taj način sam, uspeo da im donekle prenesem iskustvo življenja u inostranstvu.

Koje su glavne razlike u životnom stilu, radnom okruženju i kulturi između Srbije, Italije i Poljske?

Za razliku od Srbije, a donekle i Poljske, Italija ima visok životni standard, što mnogo utiče na svakodnevni život. Što se tiče radnog okruženja i kulture, postoje primetne razlike između ove tri zemlje. Srbija ima definitvno najljubazniji narod. Iako su Italijani poznati po razdraganom duhu, iskustva života u ovoj zemlji su nešto drugačija. Italijani znaju da budu dosta odbojni prema ljudima koji ne govore njihov jezik, a čak i za osobe koje govore italijanski, uklapanje u italijansko društvo nije nimalo lako. Ove zemlje imaju bogatu istoriju i puno znamenitosti vrednih posete.

Kakvi su tvoji dugoročni profesionalni ciljevi i ambicije? Gde sebe vidiš u budućnosti? Da li planiraš ostati u Holandiji ili imaš neke druge planove u vezi sa mestom boravka?

Cilj mi je da otvorim naučno-istraživački centar u Srbiji i kompaniju koja bi omogućila proizvodnju i širu upotrebu budućih otkrića. Ideja mi je da još neki period provedem u Holandiji, a da nakon toga možda odem u neku drugu zemlju. Svakako, krajnji cilj mi je da se jednom vratim u Srbiju. Vidim sebe kao nekoga ko će tokom celog života kružiti planetom, ali kome će dom biti samo jedan.

Odlazak iz zemlje često povezujemo sa ekonomskim razlozima, ali koje druge faktore smatraš važnim kod odlučivanja ljudi da napuste svoju domovinu?

Smatram da korupcija i takozvani legalizovani kriminal dosta utiču na donošenje takve odluke. Takođe, razvijenost zemlje, obrazovanje, ali i poznavanje stranog jezika utiču značajno na odluku o odlasku. Susreo sam se sa puno ljudi koji bi želeli da odu iz Srbije, ali koji se ne odlučuju na takav korak upravo zbog nepoznavanja nekog stranog jezika.

Kako vidiš ideju o cirkularnim migracijama kao održivoj strategiji protiv depopulacije? Da li bi lično razmatrao/la život kao cirkularni migrant? Zašto ili zašto ne?

Cirkularne migracije mogu da pomognu svakom pojedincu, ali i Srbiji, jer se u inostranstvu mogu steći razna iskustva i znanja koje po povratku u Srbiju, ukoliko se na pravi način iskoriste, mogu doprineti boljem razvoju zemlje. U svakoj iteraciji odlaska-dolaska može se sagledati aktuelna situacija i razvoj kako na jednoj, tako i na drugoj stani. Održivost postaje veliko pitanje kod ljudi sa decom školskog uzrasta, jer deca teže podnose promene i mogu imati problema sa prihvatanjem od strane druge dece sa kojima se mogu susresti. Ja lično trenutno živim kao cirkularni migrant i siguran sam da ću tako nastaviti barem još neko vreme.