Šta zaista znači BrExit?

Referendum u Britaniji je prošao. Nešto manje od 52% glasača opredelilo se za izlazak iz EU. Osim postavljenog pitanja, koje je sasvim smisleno: „Da li Ujedinjeno Kraljevstvo treba da ostane članica Evropske unije ili napusti Evropsku uniju?” – sve drugo, čini se, ostalo je nejasno. Za šta su tačno glasali Britanci?

Lingvističkim tumačenjem pitanja, dolazimo do zaključka da većina glasova za formalno istupanje iz EU ukazuje da Britanci ne žele više da sede za stolom gde se odlučuje o zajedničkim politikama i, shodno tome, da uplaćuju novac u zajednički budžet. Međutim, da li su ovim razumevanjem pitanja i odgovora sve nedoumice rešene? Dubljom analizom prava koja proističu iz članstva ispostavlja se da su Britanci takođe dali glas za plaćanje carine po povratku iz šopinga u Parizu ili Milanu, ili za to da ne mogu u starosti da kupe kuću i slobodno se presele na tople obale Mediterana, za to da im naučnici ostanu bez podrške fondova EU, da se mladim Britancima onemogući da konkurišu za poslove na Starom kontinentu, kao i da banke i finansijska tržišta, na kojima počiva sva moć Londona, nemaju slobodu poslovanja širom najvećeg tržišta na svetu – tržišta EU. Uz to, možemo se pitati i da li su glasali da britanski avio-prevoznici, posebno loukosteri, više ne lete između metropola Evrope, ili za to da ubuduće čekaju u redovima na carinskim prelazima širom EU, zajedno sa državljanima Pakistana, Turske, Tadžikistana, Bangladeša… Dileme su nebrojene i ne samo da ih odgovor na referendumsko pitanje ne razjašnjava, već se, kao jedini mogući zaključak, nameće da Britanija de facto ne može da izađe iz svega onoga što EU zaista predstavlja, jer Britanija jeste Evropa.

Britanska vlada nije u takvoj pregovaračkoj poziciji da od ostataka EU zahteva dodatne ustupke kako bi se ograničila sloboda kretanja ljudi, a da istovremeno zadrži slobodan pristup tržištu roba, usluga i kapitala. (Izgleda da 2,2 miliona državljana EU trenutno na radu u Britaniji mogu mirno da spavaju.) Takođe, uzimajući za primer Norvešku koja je u obavezi da finansira određene programe EU, gotovo je nemoguće očekivati da će Ujedinjeno Kraljevstvo biti oslobođeno uplata u zajednički budžet. Iako kao buduća bivša članica neće više učestvovati u izradi politika kojima se upravlja zajedničkim tržištem – ukoliko mu želi pristup, moraće da primenjuje sve propise EU kojima je ono regulisano. Jednostavno, slobodan pristup zajedničkom tržištu Evropske unije je toliko lukrativan, donosi toliko radnih mesta, novca u državnu kasu i šansi za sve, da su ovi „troškovi“ apsolutno minorni. Ne zaboravimo, povrh svega, da Britanija ostvaruje više od polovine svoje ukupne spoljne trgovine sa zemljama EU, te postoji mogućnost uticaja ovih trgovinskih odnosa na tržište rada i broj radnih mesta koji direktno ili indirektno zavise od trgovine sa EU, posebno u privatnom sektoru.

Nažalost, ono što je Britanija uspela da postigne u samo nekoliko dana nakon referenduma jeste strmoglav pad nacionalne valute, dramatičan pad cena akcija, posebno banaka i avio-kompanija, do nivoa da je njihovo trgovanje privremeno obustavljano. Država je takođe okrnjila svoj „top rejting” kod kreditnih agencija i time sama sebi podigla kamate na nove zajmove. Istovremeno, zbog pada funte, Francuska se približila Britaniji i preti da joj preuzme mesto na rang listi najvećih ekonomija sveta. Dodatno, kao retko kada u svojoj istoriji, država se podelila na mlade i stare, Škote i Engleze, City i unutrašnjost. Kredibilitet političkog establišmenta gotovo je uništen, što zbog evidentnih neistina koje su zagovornici izlaska priznali samo dan nakon referenduma, što zbog apsolutne nemoći zagovornika ostanka da tako očigledne koristi ostanka predstave sopstvenoj javnosti. Ironija je da su zagovornici izlaska, plašeći stanovništvo ulaskom Turske, Srbije, Albanije… u EU, doveli državu upravo u društvo ovih zemalja – u predvorje EU, na početak novih pregovora.

Velika Britanija je danas u ozbiljnim teškoćama, bez saveznika i pomoći, sa premijerom u ostavci, nemirom unutar parlamentarnih stranaka, podeljena, osiromašena, zbunjena, sa rastućim brojem napada motivisanih mržnjom prema osobama „drugačijeg” izgleda, i sa veoma neizvesnom budućnošću. Za nas koji nismo imali refendum o ovoj temi, ostaje samo da konstatujemo da je stanovništvo Britanije razočarano Briselom, da EU definitivno nije savršeno rešenje i da ima dosta mana. Međutim, ono što smo takođe imali priliku da jasno vidimo jeste kako izgleda alternativa i gde nas, u vrlo kratkom roku, može odvesti.

Posledice referenduma u Britaniji pokazuju da nije mudro, a ni korisno napustiti projekat EU, projekat koji je uveo red i mir na konfliktni Stari kontinent, čija budućnost nije obećavala. Evropska unija je prevashodno mirovni projekat sa velikim uticajem na naše živote i dobrobit, to je projekat koji moramo nastaviti da gradimo, unapređujemo, menjamo, inoviramo, učinimo boljim, efikasnjiim i korisnijim za nas, stanovnike i stanovnice Evrope.