„Houston, we have a problem… ”

Veliki napor je uložen u borbu protiv pandemije COVID-19, poznatog kao novi koronavirus, kako bi se sačuvali životi i izbegao „italijanski” scenario, koji se ogleda u kolapsu zdravstvenog sistema usled preopterećenja ogromnim brojem životno ugroženih pacijenata u kratkom periodu. Uvedene su nezapamćene mere ograničenja kretanja i društvenih kontakta, zabranjen je ili ograničen rad velikom broju, naročito malih, biznisa. Mere su nužne jer čuvaju živote, a njihovo sprovođenje postaje vrhunski imperativ i izraz patriotizma i humanosti za svakog od nas.

Nažalost, smrtonosno dejstvo virusa snažno se oseća i u srpskoj ekonomiji, a naročito u privatnom sektoru. Kako bi se sprečili potpuni krah privrede i gubitak ogromnog broja radnih mesta, potrebna je hitna i odlučna akcija države: svojevrsni „finansijski kontraudar” na koronu. Američka centralna banka FED upravo privodi kraju plan mera vredan 4.000 milijardi dolara, što čini skoro 20% američkog društvenog proizvoda. U EU, takve mere, prema za sada raspoloživim planovima, dostižu 1.000 milijardi evra; ukidaju se striktna budžetska pravila i uvodi general escape clause, klauzula koja omogućava svim državama evrozone da u svoje privrede „upumpaju” koliko god je potrebno novca za očuvanje ekonomske aktivnosti. Sve češće se među stručnjacima spominje i scenario „kiše para“, koja postaje poslednje sredstvo centralnih banaka za odbranu ekonomije u ovakvim okolnostima.

Već nakon dve nedelje od proglašenja pandemije novog koronavirusa, jasno je da se nalazimo u igri velikih brojeva i velikih uloga. Zato kozmetičke, postepene ili parcijalne mere neće biti dovoljne, a mogu biti i kontraproduktivne. Neophodna je koordinirana intervencija fiskalne i monetarne vlasti koja se meri milijardama evra, koja je usaglašena sa međunarodnim finansijskim institucijama, i koja se ugleda na najrazvijenije ekonomije sveta.

Vreme ne radi za srpsku privredu. Austrija je pre nekoliko dana objavila da je za veoma kratko vreme izgubljeno 50.000 radnih mesta. Značajan deo naših preduzeća već sada je „klinički mrtav” i nije u mogućnosti da izmiruje svoje obaveze prema bankama, zaposlenima, državi i dobavljačima. Korona nije samo uzrokovala pad prihoda, već u velikom broju slučajeva i njihov potpuni izostanak. Situacija u kojoj smo se našli nije posledica pohlepe ili lošeg upravljanja – u pitanju je prirodna katastrofa i akcija države je neophodna.

Zahvaljujući dosadašnjoj politici fiskalne i monetarne konsolidacije, kao i ekonomskom rastu i domaćinskom upravljanju javnim novcem, javni dug je značajno smanjen, i sada iznosi oko 52% bruto domaćeg proizvoda (BDP). To znači da Srbija trenutno ima na raspolaganju najmanje 10% BDP-a (4-5 milijardi evra) da se dodatno zaduži, i tako, kroz ciljane, efikasne i pravovremene interventne mere, sačuva radna mesta i teško stečenu stabilnost privrede i finansijskog sektora. Takođe, devizne rezerve su izuzetno visoke i gotovo dvostruko premašuju dinarsku novčanu masu (M1), pokrivajući šestomesečni iznos uvoza roba i usluga. Zahvaljujući takvim deviznim rezervama, Srbija može kroz monetarno “popuštanje“, serijom dinarskih emisija, da spreči krah privrede. Istovremeno, kroz intervencije na deviznom tržištu država bi garantovala stabilnost kursa, a time i eliminisala pritisak na cene.

Veliki problemi će nastati ako država, trenutno uljuljkana uvećanim prihodima od PDV-a u martu ove godine (na osnovu paničnih „megaprometa” u maloprodaji, uzrokovanih strahom od pandemije i nestašica), previdi realno stanje i odloži intervenciju. Ovaj iznenadni vanredni prihod u budžetu pre treba shvatiti kao povlačenje mora pred udarom cunamija, jer iza njega sledi period drastično manjih javnih prihoda. Već u aprilu, može se očekivati dramatičan pad javnih prihoda usled izostanka plaćanja poreza i doprinosa na plate u mnogim sektorima privrede. Izostanak čvrste koordinacije mera monetarne i fiskalne vlasti ili nedostatak usaglašavanja sa međunarodnim finansijskim institucijama takođe može umanjiti efikasnost napora države da spreči kolaps privrede. Izlaganje bankarskog sektora merama koje crpe njegovu likvidnost može dramatično ubrzati negativnu spiralu loših kretanja u ekonomiji i pogubno uticati na stabilnost celog sistema.

U nastavku sledi deset mogućih intervencija koje efikasno i brzo mogu delovati na ublažavanje posledica krize. Mere se svakako moraju detaljnije razraditi u stručnim telima Vlade i kroz brzu, ekspertsku, javnu raspravu, ali je važno da se u tom procesu ne uvode nepotrebna administrativna ograničenja. Takođe, treba izbeći komplikovane procedure i voditi računa o hitnosti. Mere treba budu što jednostavnije i da se što lakše i što brže realizuju kako bi se izbegao sunovrat.

1. Obustava naplate svih tereta na plate (poreza i doprinosa) u svim aktivnim privatnim preduzećima, do visine prosečne bruto plate po zaposlenom, uz istovremeno smanjenje dela plata u javnom sektoru do nivoa prosečne plate isplaćene u privatnom sektoru, u periodu do 3 meseca za zaposlene na poslovima koji nisu u direktnoj vezi sa borbom protiv epidemije.
2. Obustava plaćanja paušala za preduzetnike u periodu do 3 meseca.
3. Obustava plaćanja komunalnih usluga u periodu do 3 meseca za mikro i mala preduzeća.
4. Reprogram kredita i lizinga na period do 12 meseci sa obustavom plaćanja na 90 dana za sve privredne subjekte.
5. Smanjenje troškova zakupa državnog poslovnog prostora za 50% za maloprodajne objekte pogođene krizom.
6. Refundacija (fiskalnog dela) troškova goriva za preduzeća koja se bave transportom roba.
7. Obustava naplate avansnog poreza na dobit u tekućoj godini za sve privredne subjekte.
8. Obezbeđivanje kreditne linije Narodne banke Srbije za dodatnu likvidnost banaka u iznosu do 2 milijarde evra bez kamate.
9. Ubrzanje administracije zadužene za isplatu sredstava za javne investicije za koje je obezbeđeno nebudžetsko finansiranje, kako bi se plaćanja što pre realizovala, uz paralelno preispitivanje svih planiranih investicija koje će se finansirati iz budžeta sa više od 10%, jer nove ekonomske okolnosti zahtevaju hitno određivanje novih prioriteta.
10. Obustava plaćanja stambenih kredita u periodu do 3 meseca za građane.

Za realizaciju većine navedenih mera nije neophodno da se odmah obezbede sredstva, već je dovoljno da se odobre poreski krediti. Na taj način se ostavlja dovoljno vremena za obezbeđenje novca za finansiranje deficita, koji bi takve mere proizvele.

Procena sačinjena za potrebe ovog teksta pokazuje da bi se ovim merama država zadužila za 3-5 milijardi evra (5-10% BDP) i potrošilo bi se 1-3 milijarde evra deviznih rezervi.

Trenutno nema potrebe za intervencijama u segmentu PDV-a, jer je svaki učesnik na tržištu, koji god je u stanju da kreira dodatu vrednost, u stanju i da izmiri poreske obaveze nastale po tom osnovu. Ipak, ovu oblast treba ponovo sagledati u trenutku kada prestane neposredna opasnost i privredi bude potrebno obezbediti zamajac, posebno u sektoru turizma, ugostiteljskih usluga i delova maloprodaje.

Predložene mere nemaju očigledne negativne efekte, osim povećanja spoljnog duga i/ili smanjenja nivoa deviznih rezervi. Treba imati na umu da rezerve i fiskalni prostor za zaduživanje u osnovi jesu instrumenti javnih politika čija je osnovna namena da omogući državi da interveniše u ekstremnim situacijama poput ove i tako spreči ekonomski krah.

Veoma je važno da država što pre iznese konkretne mere, jer je jedini ispravan put da se kroz socijalizaciju gubitaka interventno podrži privredna aktivnost, očuvaju radna mesta, finansijska stabilnost i javni prihodi. Relativno blage reakcije države tokom poslednje krize 2008. godine, kada smo parcijalno i sporo uvodili mere pomoći ekonomiji, a veliki novac trošili na predizborni rast penzija i plata u javnom sektoru, pokazale su se kao potpuni debakl, pa smo krizu osećali daleko duže nego druge zemlje, uz strmoglav rast javnog duga.

Ovu bitku, baš kao i onu za živote naših građana, ne smemo izgubiti!

Autor je koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji za vođenje pregovora o pristupanju Srbije EU za Pregovaračko poglavlje 4 – Sloboda kretanja kapitala i Pregovaračko poglavlje 9 – Finansijske usluge iz Centra za evropske politike.